Disleksija je jedan od najčešćih problema sa kojima se deca suočavaju tokom školovanja. Prepoznavanje simptoma na vreme je ključno za podršku koju roditelji mogu pružiti svom detetu. U ovom članku, saznaćete koji su rani znakovi disleksije kod dece i kako ih prepoznati kako bi se osigurao pravovremeni intervencioni proces. Upoznavanje sa simptomima i reakcija može značajno uticati na obrazovanje, razvoj i socijalni život deteta.
Razumevanje disleksije kod dece
Disleksija je neurološki poremećaj koji značajno utiče na sposobnosti čitanja i pisanja kod dece. U ovom odeljku ćemo istražiti šta je disleksija, njene uzroke i faktore rizika, kao i kako ovaj poremećaj utiče na decu u njihovom svakodnevnom životu.
Šta je disleksija?
Disleksija je razvojna smetnja koja se manifestuje kroz teškoće u učenju čitanja i pisanja. Prevalencija disleksije u opštoj populaciji iznosi između 4% i 18%, dok u Srbiji iznosi 8.4%. Disleksija je češća kod dečaka nego kod devojčica, sa dva puta većom učestalošću.
Uzroci i faktori rizika
Tačni uzroci disleksije još nisu potpuno razjašnjeni, ali je jasno da genetika igra važnu ulogu. Deca imaju 50% rizika od razvoja disleksije ako jedan od roditelja pati od iste.
- Genetski faktori
- Neurobiološki faktori
- Kognitivni uzroci
- Rizici tokom trudnoće i porođaja
Takođe, kasno ostvarivanje razvojnih prekretnica kod male dece može biti pokazatelj rizika od razvoja disleksije.
Kako disleksija utiče na decu?
Disleksija ima značajan uticaj na akademske i životne aspekte dece. Deca sa disleksijom često pokazuju:
- Teškoće u čitanju i pisanju
- Smetnje u povezivanju glasova sa slovima
- Otežano razumevanje pročitanog teksta
- Teškoće u pamćenju sekvenci
Ove teškoće ne utiču samo na obrazovni uspeh, već i na samopouzdanje deteta što može dovesti do socioemocionalnih problema. Neophodno je pružiti sveobuhvatnu podršku koja uključuje saradnju stručnjaka, nastavnika i porodice.
Rani znakovi disleksije kod dece
Prepoznavanje ranih znakova disleksije kod dece može biti ključ za pravovremene intervencije i bolji uspeh u učenju. Disleksija se obično otkriva u ranom školskom dobu kada dete počinje da savladava veštine čitanja i pisanja. Međutim, rani simptomi se mogu videti i pre toga kroz različite aspekte razvoja.
Problemi sa razvojem govora
Problemi sa razvojem govora često su prvi znak disleksije kod dece. Deca sa disleksijom mogu imati teškoće u učenju novih reči, lošiji razvoj rečnika i kašnjenje u govoru. Do kraja četvrte godine, rečnik deteta treba da bude približno od 5 do 6 hiljada reči. Nedostatak ovog razvoja može ukazivati na disleksiju. Logopedi i defektolozi mogu postaviti sigurnu dijagnozu disleksije uz pomoć specifičnih testova.
Poteškoće sa čitanjem i pisanjem
Deca sa disleksijom često pokazuju teškoće sa čitanjem i pisanjem, uključujući promene redosleda slova ili slogova, zamene slova ili reči i dezorijentaciju u vremenu i prostoru. Iako teškoće pri čitanju i pisanju mogu biti prisutne i kod dece koja nemaju disleksiju, one su često manje izražene i prolazne u poređenju sa disleksičnom decom. Programi lečenja disleksije su individualizovani i temelje se na logopedskim procenama, koji uključuju vežbe za razvoj različitih veština i sposobnosti.
Teškoće u učenju i pažnji
Teškoće u učenju i održavanju pažnje često su povezane sa disleksijom kod dece. Deca sa disleksijom mogu imati problema sa praćenjem instrukcija i održavanjem pažnje, što se često pogrešno interpretira kao problemi sa disciplinom. Kod pružanja podrške deci sa disleksijom, važno je uključiti obuke koje razvijaju više čula, posebno jačanje slušnih sposobnosti različitim metodama podučavanja. Roditelji igraju ključnu ulogu u ovom procesu, pružajući podršku, strpljenje i priznanje uspeha, što značajno doprinosi podizanju samopouzdanja deteta.